Momjanski muškat karakterističan je za gornju Bujštinu (Momjanštinu, odakle mu i naziv) gdje je i prisutan dugo vremena. Po morfološkim karakteristikama pripada grupi muškata bijelog, a po gospodarskim i senzornim karakteristikama vina predstavlja zaseban tip muškata. Na izvanrednim pozicijama tog kraja daje vina izuzetne kakvoće.
Sorta je bujnog rasta, internodiji su dugi, svijetlocrvenosmeđe boje. List je peterodijelan. Grozd je srednje velik, jednostavan, valjkast, zbijen. Bobica je srednje velika, okrugla, često zbog zbijenosti deformirana. Kožica je žutozelene boje sa sitnim smeđim pjegama na sunčanoj strani. Rodnost je visoka i redovita. Rano dozrijeva, što pogoduje proizvodnji prezrelog i prosušenog grožđa za desertno vino. Količina šećera u moštu dostiže 20 i više postotaka, a sadržaj ukupnih kiselina je umjeren i kreće se između 5 – 7 g/l .
Aroma ovog vina je fina, diskretna i ugodna muškatna mirisa (sortne arome grožđa koje daju fini cvjetni miris ruže, kadulje i dr.). Okus je pun i zaokružen, a muškatni okus dugo vremena zaostaje u ustima. Vino je uglavnom jako ili vrlo jako, obično preko 12 % volumena alkohola. Zbog visokog sadržaja šećera u grožđu, često zaostane neprevrelog šećera u vinu, pa se proizvodi kao suhi, polusuhi ili poluslatki muškat. Zaostatak šećera u vinu još više potencira njegovu punoću i finoću. Kušanje ovog vina, bilo suhog ili sa zaostatkom šećera, predstavlja poseban užitak, a jednako prikladan je i kao aperitiv (suh) i kao desertno vino. Najviše prija ohlađen na temperaturi od oko 12 °C, jer tada njegove senzorne karakteristike (ugodna aroma i slastan okus) najviše dolaze do izražaja.